Laura by Medok Lyrics

Pitaju me, Karlo, reci kako si
A ja pričam o tebi

Najbolje da pravimo se
K'o da nikad ništa nije bilo
Dijelili smo tajne
A sad nam one dijele život
Tu je kraj ako malo razmisliš

Svaka moja pjesma, znaj
Uvijek bila je o tebi
Koliko god ih pišem
Inspiracija ne blijedi
Ne možeš mi uzet sjećanja!

Možda te još jednom vidim
Kako trgom živahno hodaš
Na istom mjestu možda te i
Ponovo upoznam
Ova jesen miriše drugačije
Pitaju me, Karlo, reci kako si
A ja pričam o tebi
Tek sada znam koliko volim te
Kad nisi kraj mene

Kraj mene
Kraj mene

Sjećam se da vjetar tvojoj
Plavoj kosi nije dao mira
Tijelo ti je drhtalo jer grijala te zima
Gledaš gdje sam, izgledaš izgubljeno

Ona mislila je da su bajke bile stvarne priče
Čekala je princa, a on nikako da stigne
Zvono zvoni, sad čekam te pred vratima

Ti si moja laura
O tebi pisem ko da sam Petrarca
Takva sudbina mi nije baš toliko strana
Kažu da sve događa se s razlogom

Ma hajde sad, draga, daj mi svoju ruku
Moram da je držim, srce pleše mi po rubu
Samo tvoji dodiri me smiruju